Priča iza serije Imperfect Light: Gdje je svjetlost preživjela.
Onima koji ovu zemlju zovu domom, i onima koji njeno sjećanje nose u sebi—
Nisam Bosanska.
Nisam odrasla sa pričama ove zemlje urezanim u porodične zidove. Nisam izgubila dom ovdje. Nisam preživjela rate.
Ali kada sam dosla u Bosnu i Hercegovinu u proljeće 2024, nešto u meni se probudilo – tiho, ali snažno. Kao da sam stigla na mjesto koje me čekalo cijelo vrijeme.
Nisam došla da uzmem. Došla sam da slušam.
Fotografije u ovoj seiji nastale su isključivo putem mog telefona – ne kao izjava, već kao odraz mog načina gledanja: jednostavno, instinktivno, i s onim što mi je bilo u rukama. Pjesme su napisane naknadno, ne da odjasne slike, već da odaju počast onome što je ostalo neizrecčeno.
Ovaj projekt nije dokumentarni. Nije politička izjava. To je, jednostavno rečeno, ljubavno pismo – ispisano u svjetlosti koja nije bila savršena, u tišini koja još uvijek odjekuje, u divljenju koje još uvijek traje.
Narodu Bosne i Hercegovine: Ako sam nešto pogrešno prikazala, Dobrodošla je vaša ispravka. Ako sam dotakla nešto sveto, nadam se da je to bilo s poštovanjem. A ako sam odala počast makar jednoj uspomeni – onda je ovaj projekt imao smisla.
Hvala vam što ste mi dopustili da vidim vašu zemlju – i da je osjetim.
Tokom narednih sedmica, dijelit ću djeliće serije Imperfect Light – fotografiju po fotografiju, pjesmu po pjesmu.
Svaka od njih fragment sjećanja, trenutak tišine, ljubavno pismo ispisano sjenom I preživljavanjem.
Ako želiš koračati ovim putem sa mnom, možeš se pretplatiti ispod istražiti arhivu vlastitim tempom.
The story behind “Imperfect Light: Where Light Survived/Gdje je svjetlost preživjela”
To those who call this land home, and to those who carry its memory—
I am not Bosnian.
I did not grow up with the stories of this land etched into my family’s walls. I did not lose a home here. I did not survive the war.
But when I came to Bosnia & Herzegovina in the spring of 2024, something inside me stirred— something quiet and immediate, as if I had finally arrived somewhere that had been waiting for me all along.
I did not come here to take. I came to listen.
The photographs made in this series were made entirely on my iPhone – not as a statement, but as a reflection of how I see: simply, instinctively, and with whatever I have in my hands.
The poems were written afterward, not to explain the images, but to honour what they left unsaid.
This project is not a documentary. It is not a political statement. It is, quite simply, a love letter – written in light that was imperfect, in silence that still echoes, in awe that still lingers.
To the people of Bosnia & Herzegovina: If I have gotten anything wrong, I welcome your correction. If I have touched anything sacred, I hope it was with care. And if I have honoured even one memory— Then this project has meant something.
Thank you for letting me see your country – and feel it.
Over the coming weeks, I’ll be sharing pieces from Imperfect Light – photo by photo, poem by poem.
Each one is a fragment of memory, a moment of stillness, a love letter written in shadow and survival.
If you’d like to walk this journey with me, you can subscribe below or explore the archive at your own pace.